Kako prepoznati kvalitetan whey protein? (s primjerima s našeg tržišta)


(članak napisao: Emil Anadolac, mag. pharm.)

Ovo je jedno od onih pitanja na koje svi želimo čuti konkretan i jasan odgovor bez previše tehničkih izraza poput PDCAAS (Protein Digestibility Corrected Amino Acid Score), DIAAS (Digestible Indispensable Amino Acid Score), BV (Biological Value) itd. Nije da kažem da svi ovi navedeni načini mjerenja kvalitete proteina nisu odgovarajući, dapače, jesu, ali je činjenica da najveća većina nas treba nešto jednostavno, što ne zahtjeva laboratorijske instrumente. Ovaj članak sam upravo napisao iz razloga da se ukloni previše mozganja i dosjetki te da se pokaže jednostavan način kako će svatko moći za sebe izabrati kvalitetan protein. Zato ako želite jasan odgovor nastavite čitati dalje.

 

Prvo malo tehnikalija vezano uz whey protein (protein sirutke) koje ipak svatko treba znati

Ako želite ipak znati malo više o whey proteinima pročitajte i ovo potpoglavlje, ako ne nastavite sa sljedećim.

Whey Protein Concentrate  – WPC (koncentrat proteina sirutke)

Najbolji koncentrati proteina sirutke sadrže i do 82% proteina. Pored proteina sadrže i faktore rasta poput IGF-1, TGF-1 i TGF-2. Sadrže i veće količine različitih fosfolipida i bioaktivnih lipida poput konjugirane linolne kiseline (CLA), te imunoglobuline i laktoferin (nećemo ovdje ulaziti u značaj svakog od ovih sastojaka, jer to izlazi izvan opusa ovog članka.

Whey Protein Isolate –  WPI (izolat proteina sirutke)

Najbolji izolati proteina sirutke sadrže i do cca 90% proteina. U načelu sadrže minimalno laktoze (u miligramima) i praktički ništa masnoće. U odnosu na WPC, izolati proteina sirutke sadrže više proteina, a manje laktoze, ugljikohidrata i masnoća.

Whey Protein Hydrolyzate – WPH (hidrolizat proteina sirutke)

WPH je protein koji je djelomično razgrađen hidrolitičkim procesom tj. hidrolizom na peptide različite duljine. Ove načelno znači da je protein već djelomično „probavljen“. Glavno svojstvo WPH je da se brzo apsorbira. WPH se dobiva hidrolitičkim cijepanjem WPC-a ili WPI-a. Tako da u prvom slučaju možemo dobiti hidrolizat s proteinskim sadržajem od cca 80%, a u drugom slučaju 90%.

Grass-fed Whey Protein Concentrate / Grass-fed Whey Protein Isolate

Osnovna razlika Grass fed proteina u odnosu na one koji to nisu jest da su krave od kojih se dobiva mlijeko hranjene isključivo travom s pašnjaka (slobodno pasu na livadama). Znači ne hrane se s različitim smjesama žitarica i zrna već isključivo travom koju nađu na livadama. Također, ove krave nisu tretirane hormonima ili drugim sredstvima koja se znaju koristiti da se poboljša prinos mlijeka.

 

Trenutno stanje na svjetskom tržištu whey proteina

Korona kriza je ostavila svoj pečat i utjecaj kako na svaku granu industrije tako i na proizvođače whey proteina. Načelno se radi o pomanjkanju sirovina i njihovoj povećanoj potražnji što prema standardnom ekonomskom načelu dovodi do poskupljenja. To vidimo svakodnevno na proizvodima u našim supermarketima, jer su poskupile doslovno sve namirnice od mlijeka, ulja, brašna itd. Jednako tako na svjetskom tržištu svjedočimo zatvaranju mnogih pogona za preradu mlijeka i dobivanja whey proteina (ili radu sa smanjenim kapacitetom) što je već u drugoj polovici 2021 godine dovelo do poskupljenja samih sirovina tj. WPC-a, WPI-a i WPH-a. Puni učinak ovog poskupljenja tek ćemo vidjeti od sljedeće godine (2022 g), dok se ne istroše trenutne zalihe koje proizvođači imaju na lageru.

Zbog navedenog poskupljivanja sirovine whey proteina za dvostruki iznos, poskupljuju i gotovi proizvodi.

Ovo poskupljenje dovodi do toga da mnogi proizvođači „love krivine“ jer žele održati cijenu svojih proizvoda niskom, što definitivno znači kompromise u kvaliteti. O kakvim kompromisima se radi navesti ću u sljedećim poglavljima i to je ono bitno na što treba paziti, kako bi mogli prepoznati kvalitetan whey protein, sada više nego ikad.

 

Trikovi za održavanje niske cijene gotovih whey proteina

Postoje nekoliko trikova kojim se različiti proizvođači služe kako bi održali cijenu niskom, a to prvenstveno onda ima utjecaj na kvalitetu proteina na način da smanjuje njegovu biološku vrijednost.

  1. trik – „amino spiking“. Za ovaj pojam ste vjerojatno već čuli, ali možda niste znali o čemu se točno radi. Naime, iza ovog izraza se krije postupak kojim se dio whey proteina (WPC, WPI, ili WPH) zamjenjuje s nekom aminokiselinom. Najčešće se koriste aminokiseline koje su jeftinije i koje nemaju gorak okus poput glicina, alanina, lizina, glutaminske kiseline. Znači npr. ako na 100g proteinskog proizvoda u originalnoj verziji imamo 80 g whey proteina, tada se on može „preraditi“ tj. „amino spike“-ati na način da se na 100g ostavi samo 50g whey proteina, a ostali sadržaj se zamjeni s 30g npr. glicina. Ovo će nam u konačnom zbroju opet dati 80g. Ali za razliku od originalne verzije gdje je kompletan proteinski sadržaj bio od whey proteina (ukupno 80g na 100 g praha) u ovoj „amino spike“-anoj verziji je proteinski sadržaj 50g whey proteina i 30g glicina. Čak će kod ovakvog načina „amino spike“-anja rezultat analize na proteine i dalje pokazivati proteinski sadržaj od 80g. Zašto, pitate se? Zato što se u rutini za analizu sadržaja proteina koristi Kjedahlova metoda, koja načelno mjeri sadržaj dušika (kemijski simbol N), a ne sadržaj samih proteina. Kako sve aminokiseline sadrže atom dušika, a proteini su načelno građeni od dugih lanaca sastavljenih od aminokiselina, tako rutinsko određivanje neće pokazati da je stvarni proteinski sadržaj smanjen. Ovo se može detektirati, ali kroz analizu koja se zove aminogram, koja može pokazati točan sadržaj svake pojedine aminokiseline u sastavu proteina. Kako je ovo skupa i dugotrajnija analiza, tako se ona ne koristi u rutinskoj analizi sadržaja proteina. Još jedan popularan sastojak koji u svojem sastavu sadrži čak 3 atoma dušika i koji će se mjereći Kjedahlovom metodom pokazati kao „protein“ je kreatin. Kako kreatin ima 3 atoma dušika tako će se otprilike svaki gram kreatina pokazati kao cca 1,5g proteina. Zato pripazite ako vidite kreatin u sastavu. Načelno sam kreatin nije loš, dapače, poželjan je, ali u manjoj količini, jer ipak od proteina očekujem da sadrži protein, a ne kreatin. Zar ne?

 

Zašto ovo nije poželjno? Neki bi pomislili da dodatak ovakvih aminokiselina nije ništa loše. Ali osnovno je da se s ovime remeti prirodan aminokiselinski profil whey proteina što ima utjecaj na njegovu bioraspoloživost u tijelu tj. dostupnost one frakcije proteina koja je organizmu potrebna za metaboličke procese poput izgradnje mišića, oporavak od treninga, sintezu hormona itd.

 

  1. trik – dodavanje nekih drugih proteinskih izvora whey proteinu. Najčešće se dodaju jeftiniji proteini poput različitih mliječnih proteina (ovdje mislimo na industrijski mliječni protein, a ne na koncentrate, izolate, micelarne kazeine) ili biljnih proteina (protein graška, riže). Tako recimo na gornjem primjeru gdje smo imali proteinski proizvod (prah) koji na 100 g praha sadrži 80 g whey proteina,  dio se tog whey proteina može zamjeniti s npr. proteinom graška. Neki proizvođači čak idu i toliko daleko da dodaju i 4 ili 5 dodatnih izvora proteina, pa pored whey proteina, imate još proteine graška, riže, konoplje, buče, suncokreta.

 

Zašto ovo nije poželjno? Pored činjenice da se na ovakav način smanjuje biološka vrijednost whey proteina (kao u prethodnom primjeru), vjerujem da kada netko od potrošača kupuje whey protein, onda očekuje da unutra bude upravo whey protein, a ne da on čini manji dio proteinskog sadržaja.

 

  1. trik – smanjivanje samog postotka proteina. Ovo je možda i najjednostavniji način za održavanje niske cijene, jer se načelno samo smanjuje sadržaj whey proteina na 100g proizvoda. Tako npr. ako je originalno proizvod sadržavao 80g whey protein na 100g, tada se njegov sadržaj može smanjiti tako da na 100g praha sadrži 50g ili 60g whey proteina.

 

Zašto ovo nije poželjno? Zato što se oni grami whey proteina koje smo izbacili iz formulacije moraju s nečime zamijeniti, a najčešće se zamjenjuju s različitim šećerima, aromama i zgušnjivačima. Ovo može za posljedicu imati negativan utjecaj na probavu poput meteorizma (nadutost, stvaranje vjetrova) i lošije probave samog proteina. Ali u pravilu ovakvi proizvodi imaju jako dobar okus. Zato upozorenje, NEMOJTE misliti da dobar okus = kvalitetan protein, jer nije uvijek tako. Načelno, dosta često kada ljudi uzimaju ovakve proteine, probava im loše reagira i uzimajući ovakav protein godinama, jednostavno sami sebe uvjere da ne podnose dobro proteinski prah. Ali to najčešće nije tako, već je istina da im probava loše reagira zbog većih količina aroma i/ili šećera i/ili zgušnjivača u ovakvim proteinskim prašcima, a ne na sam protein.

 

  1. trik – ovo čak ne bi nazvao trikom nego izravnim kršenjem zakona o informiranju potrošača i niza drugih zakona i propisa, a to je izravno krivo navođenje sastojaka na deklaraciji. Iako mislim da većina proizvođača ne izvodi ovakve stvari, treba biti oprezan kod proizvođača koji nude neobično niske cijene whey proteina s visokim proteinskim postotkom. Znate onu staru: „kada je nešto predobro da bi bilo istinito….“. Zato nemojte pomisliti da ste pronašli „zlatni gral“ već budite oprezni s onim što unosite u sebe.

 

Praktični načini prepoznavanja kvalitetnog whey proteina

Prvo zlatno pravilo je da u sastavu pored whey proteina (može biti WPC, WPI ili WPH, i kombinacije) bude što manje drugih sastojaka, osim onih koji su apsolutno nužni poput lecitina (služi kao emulgator, da se protein lakše promiješa bez stvaranja grudica), manje količine zgušnjivača (da se dobije bolja tekstura napitka), arome i sladila. Kod varijanti whey proteina bez okusa naravno nemamo arome i sladila, a često niti zgušnjivače, već samo lecitin.

 

Drugo zlatno pravilo je da obratite pažnju na redoslijed kojim su sastojci navedeni na popisu sastojaka na deklaraciji. Prema regulatornim propisima se sastojci na deklaraciji moraju pisati u padajućem nizu od onoga koji je najzastupljeniji prema onome koji je najmanje zastupljen.

 

Treće zlatno pravilo je cijena. Da upravo tako. Znači ako vidite da neki brand nudi neobično niske cijene whey proteina, trebate se zapitati kako je to moguće? Jer treba biti svjestan da nije moguće imati prenisku cijenu bez kompromisa u kvaliteti. Jasno je da će premium brandovi uvijek imati najviše cijene i da će oni brandovi koji nisu premium imati nešto nižu cijenu. Ali ako vidite brand koji ima i nižu cijenu od prosječno najnižih non-premium brandova, tada trebate uključiti moždane vijuge.

 

Sada kada znamo sve ovo idemo vidjeti nekoliko praktičnih primjera 

  1. Primjer – kvalitetan protein (Optimum Nutrition: Gold Standard Whey)

Krenuti ćemo s primjerom kvalitetnog proteina i to s vjerojatno najpopularnijim proteinom, Optimum Nutrition Gold Whey Standard. Kako vidimo pored glavnog sastojka proteina (WPI, WPC i WPH) imamo emulgator sojin lecitin, kakao (jer se radi o okusu čokolade, gdje se dosta uobičajeno stavlja kakao prah), malo soli te zgušnjivač i sladilo. Znači minimalno sastojaka pored proteina, tek toliko da se oblikuje proizvod koji je ukusan i prihvatljiv najširoj populaciji:

 

  1. Primjer – kvalitetan protein (Proteini Outlet: 100% Whey Protein Concentrate)

Nastaviti ćemo s primjerom kvalitetnog proteina i to s našim kućnim brandom Platinum Series 100% Whey Protein Concentrate. On se sastoji od isključivo irskog 100% grass-fed whey protein koncentrata i ima postotak proteina cca 80% ovisno o okusu. On je također dobar primjer svega ovoga što smo navodili za kvalitetan protein, a to je da pored whey proteina ima samo nužne sastojke a to su lecitin, kakao prah (jer se radi o okusu čokolade, u ostalim okusima nema kako praha) manja količina zgušnjivača (u nekim okusima), aromu i sladilo:

 

Nažalost moramo najaviti ovdje da će od ove godine (2022 g.) i njegova cijena ići gore, zbog poskupljenja grass-fed whey sirovine. Ali još uvijek imamo na lageru ove po povoljnijoj cijeni, pa dok se ne prodaju.

 

  1. Primjer – nekvalitetan protein (M………M: 100% Whey protein)

Za treći primjer bi uzeo dijametralno suprotan protein koji je tipičan primjer svega što može biti krivo u proteinu. Nećemo navoditi koji je proizvođač kako bi bili politički korektni, ali ćemo navesti njegov naziv (100% Whey protein), sastav i analizirati ga:

Sada ćemo kako je Sokrat informacije provlačio kroz 3 sita istine, mi provlačiti proizvod kroz naša 3 sita istine tj. zlatnih pravila koje smo naveli:


Prvo zlatno pravilo: što manje sastojaka pored whey proteina

  • u ovom proizvodu pored whey proteina još imamo 16 sastojaka. Oprez!


Drugo zlatno pravilo: redoslijed kojim su navedeni sastojci na deklaraciji

  • kako vidimo na prvom mjestu je WPC70%, što je samo po sebi u redu
  • na drugom mjestu je aminokiselina glicin. Oprez!  Piše da ima ulogu pojačivača arome, ali pojačivači arome se obično nalaze na kraju popisa sastojaka jer ih se uobičajeno dodaje oko 2-5%. Kako se ovo nalazi odmah na drugom mjestu, ovo je tipično za “amino spiking”.
  • na trećem mjestu je WPC80% – ovo je dobro ali je na trećem mjestu što znači da ga ima manje od glicina
  • na četvrtom mjestu je praškasta mješavina na bazi proteina sirutke i rafiniranog palminog ulja. Ovo je načelno ubačeno u proizvod da mu poboljša okus i gustoću, te da ispuni “rupu” koja nastaje kad prah ima niski proteinski sadržaj.
  • na petom mjestu: kreatin monohidrat. načelno korektan sastojak, ali kad kupujem whey protein onda želim whey protein, a ne kreatin. A ako ga ima, onda ga ne bi trebalo biti više od 1g po porciji od 30g praha. A dodatno kreatin može prividno povećati proteinski sadržaj u proteinu (vidi iznad opis Kjedahlove metode za mjerenje proteinskog sadržaja).
  • na šestom mjestu: kakao prah i to još piše ovdje vrlo indikativno da ga ima u cijeloj formulaciji 8,52%. Ovo znači da svakog drugog sastojka koji je naveden prije ima više od toga.

Ovdje ću stati s analizom sastojaka jer je ovo dovoljno da se napravi slika proizvoda.

Znači rekli smo da kakao praha ima 8,52%, a kako je kreatin naveden prije možemo u grubo procijeniti da ga ima bar 9-10%, što je puno tj. na svakih 100g praha 9-10g je kreatin. Ovih 9-10g kreatina će se pokazati na rutinskoj analizi kao 13,5-15g proteina (vidi iznad opis Kjedahlove metode za mjerenje proteinskog sadržaja).

Ako gledamo da na deklaraciji ovog proizvoda piše da na 100g praha imamo 76,4g proteina, ovo znači da kada oduzmemo od tog broja sadržaj kreatina nam ostaje 61,4g – 62,9g proteina.

Dalje analiziramo (i odmah da naglasim da ćemo biti velikodušni) na četvrtom mjestu je ona praškasta mješavina, a ako kreatina imamo 9-10%, onda ovoga mora biti više od toga znači barem cca 11-12%.

Na trećem mjestu je WPC80 koji bi onda morao biti zastupljen s barem 13-14%.

A na drugom mjestu imamo aminokiselinu glicin, koja bi bila zastupljena prema ovoj vrlo konzervativnoj procjeni, barem, 15-16%.

Već će nam ovo, ako uzmemo da glicina ima cca 15%, tj. 15g na 100 g grama praha, dodatno srušiti proteinski sadržaj sa 61,4g – 62,9g na 46,4g – 47,9g.

Znači sumarno od prikazanih 76,4g na 100g praha tj. 76,4% proteina navednog na deklaraciji dolazimo do procjene da stvaran proteinski sadržaj nije veći od cca 47,9g na 100 g praha tj. 47,9%.

Opet naglašavam da je ovo vrlo konzervativna procjena te da je sadržaj glicina vjerojatno i veći od ovoga što smo pretpostavili, što znači da je stvaran postotak proteina još i manji.


Treće zlatno pravilo – cijena

Trenutno prikazana cijena za pakiranje od 2,27 kg je 210 kn. Što reći na ovo? Zlatni gral? Best buy? ili Best scam?

 

Take home message

Kada kupujete protein uvijek ga analizirajte na iznad prikazan način. To su praktična pravila koje može primijeniti svatko, bez potrebe za nekim velikim predznanjem ili instrumentalnim metodama.

Budite dobri, zdravi i fit u Novoj 2022!

X