Aspartam je jedan od najčešće korištenih niskokaloričnih zaslađivača, ali u javnosti je i dalje prisutna percepcija da negativno utječe na zdravlje, posebice na regulaciju glukoze i inzulina. Ovakve tvrdnje godinama se ponavljaju, iako znanstveni dokazi upućuju na suprotno.
Povezanost umjetnih zaslađivača i dijabetesa tipa 2
Epidemiološke studije povremeno pokazuju povezanost konzumacije umjetnih zaslađivača s pojavom dijabetesa tipa 2. No, važno je naglasiti da se radi o obrnutoj uzročnosti. Osobe koje već imaju povišen rizik od dijabetesa ili pretilosti češće prelaze na dijetne napitke. Kada se u randomiziranim kontroliranim pokusima šećerni napitci zamijene pićima zaslađenima aspartamom, bilježi se značajan gubitak tjelesne mase. U nekim istraživanjima učinak je bio čak bolji nego zamjena šećernih napitaka običnom vodom.
Rezultati metaanaliza
Nedavno provedena metaanaliza koja je obuhvatila više od 100 studija sustavno je ispitala utjecaj aspartama na:
-
glukozu u krvi,
-
inzulinski odgovor,
-
hormone povezane s apetitom,
-
unos energije i osjećaj gladi.
Nalazi su jasni:
-
Aspartam ne uzrokuje porast glukoze u krvi.
-
Ne dovodi do povećanja inzulina u usporedbi s placebom.
-
Dugoročne studije pokazuju nema promjena u osjetljivosti na inzulin niti u HbA1c vrijednostima.
-
Osobe koje koriste aspartam unose manje kalorija i prijavljuju smanjen apetit.
-
Učestalost nuspojava nije bila veća nego u kontrolnim skupinama.
Zanimljivo je da su neki radovi zabilježili bolje rezultate s aspartamom nego s drugim zaslađivačima, poput saharina, koji pokazuje nekonzistentne učinke.
Metabolizam aspartama
Aspartam je oko 200 puta slađi od saharoze i u napitcima se koristi u vrlo malim količinama (npr. oko 180 mg u limenci dijetne cole). U organizmu se brzo razgrađuje na:
-
fenilalanin (50%),
-
asparaginsku kiselinu (40%),
-
metanol (10%).
Fenilalanin i asparaginska kiselina prirodne su aminokiseline prisutne u svakodnevnoj prehrani, u znatno većim količinama nego što ih unosimo aspartamom. Metanol, iako potencijalno toksičan u velikim dozama, iz aspartama se unosi u količinama koje su neusporedive s onima iz voća, povrća ili alkoholnih pića. Klinička istraživanja s vrlo visokim dozama aspartama (ekvivalent više od 20 limenki dijetne cole dnevno) nisu pokazala povišenje metanola niti štetne učinke.
Zaključak
Dostupni znanstveni dokazi nedvojbeno upućuju na to da aspartam ne povisuje glukozu ni inzulin, ne narušava osjetljivost na inzulin i ne povećava apetit. Naprotiv, njegova uporaba u kontekstu zamjene šećera povezana je s manjim energetskim unosom i gubitkom tjelesne mase.
Osim u slučaju osoba s fenilketonurijom (PKU), kod kojih postoji potreba za izbjegavanjem fenilalanina, nema razloga smatrati aspartam opasnim zaslađivačem. Mit o njegovu negativnom utjecaju na inzulin i tjelesnu masu nije potkrijepljen dokazima i treba ga smatrati znanstveno neutemeljenim.
