U studijama o treningu obično se proučava prosječan odgovor grupe na određenu intervenciju. Istraživači uspoređuju metodu koja dovodi do većih promjena u odnosu na drugu, računajući prosjek svih sudionika. Iako su podaci o pojedinačnim odgovorima ponekad prikazani, mnogo je rjeđe vidjeti studije koje se namjerno bave tim pojedinačnim razlikama.
Ova studija uzima drugačiji pristup postojećem skupu podataka. U ranijoj analizi, autori su otkrili da progresivno preopterećenje kroz dodavanje ponavljanja na fiksnom opterećenju proizvodi slične rezultate rasta mišića kao i preopterećenje kroz povećanje opterećenja unutar fiksnog broja ponavljanja. No, je li neki pojedinac zapravo imao veće koristi od jedne metode u odnosu na drugu?
To je pitanje na koje ova analiza pokušava odgovoriti. Grupiranjem sudionika prema njihovim individualnim odgovorima na hipertrofiju, istraživači su proučavali postoji li bilo kakve mehanističke razlike koje bi mogle objasniti varijaciju.
Ciljevi studije*
Glavni cilj ove studije bio je usporediti kako pojedinci reagiraju na trening hipertrofije koristeći različite modele napredovanja: povećanje broja ponavljanja ili povećanje opterećenja. Sekundarni cilj bio je ispitati postoje li razlike u sadržaju satelitskih stanica ili druge promjene na staničnoj razini.
(*Individual muscle hypertrophy response is affected by the overload progression model and is associated with changes in satellite cell content (Scarpelli et al. (2025))
Sudionici
Studija je uključivala 37 mladih ljudi (18-35 godina), od kojih su 18 bile žene (23.8 ± 4.6 godina, 61.7 ± 7.7 kg, 163 ± 4.8 cm) i 19 muškaraca (24.5 ± 3.5 godina, 73.0 ± 13.9 kg, 176 ± 6.6 cm).
Procedura studije
Koristila se metoda ponovljenih mjerenja unutar sudionika. Sudionici su završili 10 tjedana treninga ekstenzije noge, gdje je jedna noga napredovala povećanjem opterećenja, a druga povećanjem broja ponavljanja. Trenirali su 2-3 puta tjedno, ukupno 23 sesije. Pre- i post-trening ocjene uključivale su ultrazvuk za mjerenje poprečnog presjeka mišića, kao i biopsije mišića za procjenu niza staničnih markera.
Programi treninga
LOAD program uključivao je četiri seta od 9-12 ponavljanja s maksimalnim naporom, dok je u REP programu težina bila konstantna (80% od maksimalnog broja ponavljanja predtreninga), a napredovanje je postignuto kroz povećanje broja ponavljanja. Oba programa su bila izvedena do otkaza.
Rezultati
Sudionici su podijeljeni u četiri skupine prema promjenama u mišićnoj masi:
-
Reppers – oni koji su imali veći rast mišića s povećanjem broja ponavljanja.
-
Loaders – oni koji su imali veći rast mišića s povećanjem opterećenja.
-
No difference – oni koji su reagirali slično na oba pristupa.
-
Non-responders – oni koji nisu pokazali značajan rast mišića.
Rezultati promjena u mišićnoj masi
-
Loaders su imali značajno veće povećanje PPM (poprečni presjek mišića) (21.5 ± 7.5%) u odnosu na Reppers (12 ± 7.5%).
-
Reppers su imali znatno veći rast PPM (14.2 ± 7.6%) u odnosu na Loaders (3.4 ± 8.7%).
-
No difference grupa pokazala je slične promjene u PPM u obje varijante treninga.
Mišićne biopsije
-
U Reppers grupi, noga koja je trenirana s povećanjem broja ponavljanja pokazala je značajno veći porast sadržaja satelitskih stanica (108.6 ± 77.0%) nego noga trenirana s povećanjem opterećenja (48.9 ± 63.1%).
-
Za sve skupine, nisu pronađene statistički značajne promjene u myonuklearnom sadržaju ili u aktivnostima proteolize.
Što znače ovi nalazi?
Ova studija pokazuje da pojedinci različito reagiraju na dva modela napredovanja u treningu. Neki su imali bolji rast mišića uz povećanje ponavljanja, neki uz povećanje opterećenja, a drugi su imali slične odgovore na obje metode, dok su neki pokazali minimalne promjene. To naglašava važnost uzimanja u obzir individualnih odgovora pri dizajniranju programa treninga.
Važno je napomenuti da su oba modela napredovanja — povećanje ponavljanja ili opterećenja — bila učinkovita za većinu sudionika, što sugerira da oba pristupa mogu dovesti do značajnog rasta mišića.
Kako primijeniti ove nalaze?
Ova studija podsjeća nas da se individualizacija treninga mora uzeti u obzir, čak i među početnicima. Iako smjernice temeljenje na istraživanjima mogu biti dobar početak, važno je pratiti kako se vi ili vaši sportaši prilagođavate treningu i prema tome prilagoditi pristupe kako biste ostvarili bolje rezultate.
