Što su ftalati ili plastifikatori?
Ftalati su sveprisutni. Nalaze se doslovno u svakoj plastičnoj ambalaži bilo da govorimo o šamponima, dječjim igračkama, vrećicama. Ftalate zovu još i „everywhere chemicals“ jer su doslovno u svakom plastičnom polimernom materijalu. Neki ftalati su zabranjeni u igračkama za djecu ali su dosta standardno prisutni u pakiranjima za hranu i nizu kućnih proizvoda koje koristimo poput detergenata za rublje i dr.
Postoje 2 osnovne vrste ftalata:
1. niskomolekularni ftalati
2. visokomolekularni ftalati
Ovi niskomolekularni ftalati nalaze se često u kozmetičkim proizvodima za osobnu njegu te pomažu da se održe svojstva takvih proizvoda poput teksture , mirisa i dr.
Visokomolekularni ftalati se nalaze u različitoj plastičnoj ambalaži pri čemu imaju ulogu omekšivača plastike kako bi joj dali bolje fizikalne osobine (elastičnost, otpornost na udarce itd.).
Zašto su toksični?
Ftalati imaju utjecaj na hormone u našem tijelu, tako se zna da snizuju koncentracije testosterona, a niska razina testosterona kod muškaraca je povezana s povećanim rizikom od kardiovaskularnih događaja. Također, se pokazalo da ljudi koji imaju povećane koncentracije ftalata u mokraći imaju veću vjerojatnost da umru kao posljedica različitih bolesti srca.
Povećana izloženost ftalatima dovodi do nakupljanja toksina u tijelu te mogu prouzročiti oksidativni stres, a oksidativni stres može uzrokovati oštećenja stanica i tkiva, prerano starenje te kronične tegobe poput pretilosti u djece i odraslih te dijabetesa, karcinoma dojke i štitne žlijezde. Neke studije su povezale ftalate s endometriozom te mogućom neplodnošću.
Kako ftalati ulaze u naše tijelo?
Ftalati ulaze u naše tijelo putem kože, zadim kroz udisanje ftalata ili ako ih pojedemo. Hrana je uglavnom glavni izvor ftalata u našem tijelu. Jednom kad se ftalati nađu u našem tijelu, ono ih metabolizira i ti metaboliti se izlučuju u mokraći i stolici. Prije su stručnjaci smatrali da se ftalati ubrzano eliminiraju iz tijela kroz veću proizvodnju urina te da se oni ne akumuliraju u tijelu. Ali novija istraživanja pokazuju da to nije u potpunsoti točno. Iako neki ftalati imaju kratko vrijeme poluživota (T1/2) i mogu se izlučiti kroz 12 – 24 sata, neki ftalati se metaboliziraju dalje u tijelu prije nego se izluče, te se pokazalo da neki od ovih metabolita koji nastaju od ftalata završavaju u znoju čak ako se ftalati ne detektiraju u urinu. Ovo znači da postoji nakupljanje ftalata u našim tkivima te njihovom posljedičnom izlučivanju kroz znoj.
Ako su ftalati tako štetni, zašto se još koriste?
Veliki broj ftalata je već zabranjen što ovisi od države do države i nacionalnih zakona.
Ali stvar je puno kompleksnija od pukog izbjegavanja hrane u plastičnoj ambalaži. Jer čak ako kupujete mlijeko u staklenoj boci, to mlijeko je moglo u tvornici proći kroz cijevi koje sadrže ftalate, a koje su dio standardnog postupka proizvodnje mlijeka i sigurnosnih protokola. Čak i rukavice koje se koriste pri rukovanju s hranom sadrže ftalate.
DEHP (di-2-ethylhexylphthalate) je jedan od najrasprostranjenijih ftlata jer omekšava plastiku što je čini fleksibilnom i mekšom. DEHP može prijeći u tekućine (pića) i hranu koja je pakirana u spremnicima koji sadrže DEHP. DEHP se koristi i kod izrade različitih medicinskih proizvoda poput intravenskih katetera, cjevčica za dijalizu krvi i vrećica za transfuziju. DEHP se ne može apsorbirati kroz kožu, ali se može apsorbirati kroz usta, naročito ako ste došli u doticaj s ambalažom koja sadrži ovaj plastifikator. Zato je pranje ruku odličan način za uklanjanje rezidua plastifikatora s ruku kako bi spriječili njegov unos u organizam.
Regulativa
Mnoga regulatorna tijela poduzimaju radnje poput zabrane korištenja različitih plastifikatora u igračkama, tako je DEHP zabranjen za primjenu u SAD-u, Europi, Kanadi, Izraelu, Australiji i Kini.
U EU je zabranjen i plastifikator DBP za primjenu u kozmetičkim proizvodima, u ostatku svijeta to nije tako zbog čega je potrebna harmonizacija propisa na svjetskom nivou.
Istraživanja
Istraživanja na ftalatima su dugotrajna te se ispitivanje učinka nekog plastifikatora na zdravlje može protegnuti tijekom nekoliko godina prije nego se sakupi dovoljno kvalitetnih dokaza o štetnom učinku.
Kada se otkrilo da je DEHP toksičan, on je brzo zamijenjen s DINP-om (diisononyl ftalat) i DIDP-om (diisodecyl ftalat). Ove zamjene su se u vrijeme kad su predložene smatrale sigurnima, ali je vrijeme pokazalo da i one mogu imati negativan učinak na zdravlje.
Postoji li sigurnija zamjena za ftalate?
Jedan on osnovnih poteškoća s ftalatima je da prelaze iz plastične ambalaže u sam proizvod koji je pakiran u takve spremnike, a kada se takvi spremnici bacaju u prirodu onda prelaze iz ambalaže u okoliš (vodu, zemlju).
Danas postoje plastifikatori koji ne prelaze iz ambalaže u proizvod te se takvi sve više koriste i zamjenjuju s plastifikatorima koji nemaju te karakteristike.
Kako smanjiti izloženost ftalatima?
Trenutno je nemoguće izbjeći izloženost ftalatima jer su sveprisutni, ali postoji način da smanjimo izloženost njima, tako da npr.:
– izbjegavamo odlagati hranu u plastične posude, već koristite staklene, keramičke ili inox posude
– ne zagrijavajte hranu u plastičnim posudama (npr. u mikrovalnoj)
– koristite kozmetiku za tijelo bez parfema (losioni, kreme, sapuni)
– koristite detergente za rublje bez mirisa
– izbjegavajte osvježivače zraka
– izbjegavajte konzumaciju visoko prerađene hrane, te nastojte konzumirati minimalno prerađenu hranu
– hranu pripremajte doma i potrudite se da što manje naručujete iz vana
Još jedna zanimljivost je da reciklirani karton ima puno veću koncentraciju ftalata nego „djevičanski“ karton.
